Ono kad skontas da ne masu tebi

Ono kad si pijan pa je zavodnicki pogledas

Ono kad joj uzmes nevinost

Ono kad u drustvu jedini imas cigare

Kad guras nos gdje mu nije mjesto

Kad crnogorac zaliva travu

Kad te pitaju sta si ucio

Ono kad krenes da ucis

Ono kad ti se nabacuje neki kreten

OTAC STAVIO BEBU U ZAMRZIVAČ JER JE PLAKALA (VIDEO)

Određena je kaucija od milion dolara za dvadesetpetogodišnjeg čoveka iz američke države Vašington optuženog da je na sat stavio svoju šestonedeljnu ćerku u zamrzivač, na temperaturu od minus 12 stepeni, da bi prestala da plače,

Lekari veruju da će beba preživeti, ali kažu da je još rano da se zna kakve su moguće komplikacije, rekao je tužilac Mark Lindkvist.

Bebina temperatura pala je na 29 stepeni Celzijusa u zamrzivaču a imala je i slomljenu ruku i nogu i povredu glave, ustanovili su lekari. 

Tata kaže da nije kriv

Tajler Džejms Dojč se izjasnio da nije kriv za optužbe o napadu deteta, kriminalno zlostavljanje i ometanje prijavljivanja porodičnog nasilja. Zastupao ga je advokat koji mu je određen po službenoj dužnosti. 

Prema sudskim spisima Dojč je policajcima koji su došli u prikolicu gde je on bio sa bebom u mestu Roj, u američkoj državi Vašington, ispričao nekoliko verzija događaja ali je na kraju rekao da je stavio dete u zamrzivač u subotu popodne zato "što je bila umorna i zato što je plakala". 

On je rekao da je zaspao i da se probudio kada se bebina 22-ogodišnja majka vratila u njihovu prikolicu. 


Beba je bila obučena kada je majka otišla ali je bila samo u peleni kada je izvađena iz zamrzača. 

Otac je optužen i da je oteo telefon od majke kad je pokušala da pozove pomoć. Ona je uzela dete i od suseda zatražila da pozovu policiju, navele su vlasti. 

Ono kad dijete uhvati roditelje dok se seksaju

Ono kad odlucis da uzvratis bockanje

Poklanja odeću siromašnima da bi upropastio imidž brenda

Odeću marke "Abercrombie&Fitch" ipak neće nositi samo zgodni i bogati ljudi

Amerikanac Greg Karber odlučio je da iz inata poklanja siromašnimi i debelim ljudima odeću marke "Abercrombie&Fitch" kako bi uništio imidž ovog brenda. Naime ova kompanija želi da njihovu odeću nose samo ljudi koji su zgodni, kul i omiljeni u društvu, pa su pojedini ljudi na čelu sa Gregom rešili da im pokvare planove. 

U prodavnicama poznate američke kompanije „Aberkrombi i Fič“ (Abercrombie&Fitch) čuje se glasna muzika. Sve miriše na parfem i svetla su prigušena. A prodavci su mladi i zgodni. To preduzeće pažljivo bira zaposlene i već su u više navrata morali da plate novčane kazne zbog diskriminacije manjina, žena i osoba sa invaliditetom, piše Dojče Vele. 

Istovremeno, „Aberkrombi i Fič“ vrlo su izbirljivi i kada se radi o mušterijama. - U svakoj školi postoje deca koja su kul i omiljena – i ona druga deca. Mi proizvodimo robu za ljude koji su kul. Mnogi ljudi ne pripadaju toj grupi, niti mogu da joj pripadaju. Da li to znači da mi isključujemo ljude? Apsolutno - rekao je generalni director, 68-godišnji Majk Džefris.

To u praksi znači da se ženska odeća proizvodi samo do veličine L. Odnosno, da kompanija želi da pošalje poruku da krupnije žene nisu dovoljno kul za njihove proizvode. Isto važi za siromašne. Jedan od direktora, koji je želeo da ostane anoniman, priznao je da kompanija spaljuje odeću sa greškom, umesto da je donira, kako to čine mnoga preduzeća u Americi. Razlog za to je imidž firme. „Aberkrombi i Fič“ ne žele da ljudi pomisle da su i beskućnici u stanju da plate za njihovu odeću. 

Greg Karber objavio je video klip na YouTube-u u kome poziva sve ljude da mu se pridruže u akciji pokljanjanja odeće i uništavanja Brenda. 

Karberov video je za samo par dana pregledan više miliona puta, a njegovu ideju preko Tvitera šire hiljade ljudi. On poziva i druge internet-korisnike da postave svoje fotografije dok poklanjaju odeću beskućnicima, pod oznakom „FitchTheHomeless“: „Ja sam samo jedna osoba i ne mogu sam da obučem beskućnike ili da promenim imidž marke. Potrebna mi je vaša pomoć.“ 

ČEDOMORKA: Rodila blizance pa ih bacila u zamrzivač u samoposluzi

Mrtve bebe u plastičnim kesama žive je zamrzla a našli su ih među smrznutom hranom, piletinom i govedinom

MOSKVA - Tela dvoje mrtve novorođenčadi pronađena su u frižideru u jednom supermarketu u Rusiji prilikom premeštanja robe.

Frižider se nalazio u podrumu koji se koristi za skladištenje namirnica u supermarketu u Gornjoj Pišmi u Rusiji, gradu u kojem živi gotovo 60.000 stanovnika.

Mrtve bebe nalazile su se u plastičnim kesama sa smrznutom hranom poput piletine i govedine koja se prodavala kupcima.

Policija je ubrzo pronašla i uhapsila 30-godišnju ženu za koju veruju da je decu stavila u zamrzivač.

Stravičan zločin izvršen je još 2008. Pošto je rodila blizance, žena ih je žive stavila u zamrzivač u svojoj kući gde su i preminuli, a potom ih je odnela u skladište supermarketa u kojem je radila.

Da ne bi obolela od raka, Anđelina Džoli odstranila obe dojke

Čim je otkrila da nosi gen BRCA1 koji kod žena naglo povećava rizik od razvoja raka dojke i jajnika, Anđelina Džoli se podvrgnula dvostrukoj mastektomiji. Svoje iskustvo podelila je jer želi da ohrabri žene da se proaktivno brinu o svom zdravlju.

Anđelina je otkrila za "New York Times" u kolumni objavljenoj u utorak da se preventivno podvrgla dvostrukoj mastektomiji.

- Šanse za razvoj raka dojke kod mene su se smanjile sa 87 na manje od 5 odsto. Kada sam saznala da je to moja realnost rešila sam da nešto učinim i smanjim rizik što više mogu tako što ću preventivno odstraniti obe dojke. Počela sam od grudi jer je rizik za taj rak veći od rizika za rak jajnika a i operacija je složenija. 27. aprila sam završila tromesečni medicinski proces koji mastektomija podrazumeva. Uspela sam da sve održim u tajnosti i da nastavim sa poslom- rekla je Džoli navodeći da se oseća osnaženo zbog te velike odluke ali da to ni na koji način ne umanjuje njenu ženstvenost.

Ona se zahvalila Bredu koji je bio uz nju tokom operacije.

- Srećna sam što imam partnera koji je tako pun ljubavi i podrške. Svako ko ima ženu ili devojku koja prolazi kroz ovo, mora znati da je vrlo važan deo tranzicije i ozdravljenja. Odlučila sam da ovo iskustvo ne čuvam, jer mnoge žene i ne znaju da možda žive u senci raka - napisala je Džoli.

Njena majka Marcheline Bertrand umrla je u 56. nakon duge bitke s rakom jajnika.

Terapija crvima: Zašto paraziti mogu biti dobri za nas?

Istraživanja u ranoj fazi pokazala su kako se veliki broj alergija i autoimunih bolesti mogu liječiti crvima ili infekcijom živućih parazita nalik crvima. No, hoće li ta terapija ikad dospjeti u bolnice?

Ovisnik” o zdravlju Jim Turk trenirao je za maraton, no plan je uskoro propao – nekoliko minuta nakon što je počeo trenirati morao je stati zbog zadihanosti i vrtoglavice, a počeo je i nejasno govoriti. Turk, koji je u svojim tridesetima, krivio je kombinaciju snažnog tempa treninga, učenja za diplomu i roditeljskih obveza. Kad se jednog sunčanog popodneva onesvijestio nasred bejzbolskog terena 2008. godine uslijed treniranja momčadi u kojoj je bio njegov sin, odlučio je potražiti pomoć. Magnetska rezonanca pokazala je plak u njegovu mozgu i kralježnici. Dijagnoza je bila očita – multipla skleroza, autoimuna bolest u kojoj tijelo ‘jede’ vlastite živčane stanice. Lijek: još uvijek nepoznat.

Mjesec dana kasnije, Turk je na televiziji vidio reklamu koja je pozivala pacijente s multiplom sklerozom da isprobaju neobičnu novu terapiju na Sveučilištu u Wisconsinu u njegovom rodnom gradu Madisonu. Naime, pacijenti su se morali zaraziti jajima bičastih svinjskih crva (Trichuris trichiura) kako bi liječnici provjerili hoće li paraziti ublažiti simptome bolesti ili usporiti širenje lezija u mozgu i kralježnici. Turk je, kaže, bio prestrašen i nije znao što učiniti.

Kad je stigao u kliniku, profesor neurologije John Fleming dao mu je bočicu s prozirnom tekućinom. “Bila je malo slana, ali pored toga, to je bila samo voda”, rekao je Turk. “Nisam mogao vidjeti jaja ili nešto slično.”

Sljedeća tri mjeseca, on i četiri druga pacijenta posjećivali su laboratorij svaka dva tjedna kako bi dobili svoju dozu od 2.500 parazitskih jaja. Na početku terapije, magnetska rezonanca pokazivala je kako su pacijenti imali prosječno 6,6 aktivnih lezija – ožiljaka na zaštitnom sloju oko živčanih stanica koji ometaju prijenos električnih poruka između mozga i leđne moždine. Do kraja studije, taj je broj pao na 2. Dva mjeseca nakon što je terapija prekinuta, broj lezija ponovno se povećao na 5,8.

Flemingova terapija u 2008. godini bila je prva koja je pacijente s multiplom sklerozom zarazila parazitskim crvima, poznatima i pod nazivom helminti. Ipak, i drugi su istraživali njihov terapeutski učinak – sve je počelo ranih 90-ih godina 20. stoljeća kad je današnjem šefu odjela gastroenterologije i hepatologije na Tufts Medical Centeru, Joelu Weinstocku, pala na pamet ta ideja dok je šest sati čekao svoj avion na aerodromu u Chicagu.

“Liječnici su godinama tragali za faktorima iz okoliša koji uzrokuju upalne bolesti debelog crijeva i nisu pronašli ništa”, rekao je Weinstock. “Dok sam putovao avionom, počeo sam razmišljati da su bolesti uzrokovane manjkom nečega, a ne nečega čega ima previše.” Na pamet su mu pali paraziti. Higijena čini čuda, ali uvijek postoji cijena koju treba platiti.

Ta bi cijena mogla biti porast broja slučajeva astme i alergija koje primjećujemo zadnjih 40 godina na Zapadu. Isto tako, sve je češća i Chronova bolest, dijabetes I. tipa, upalne bolesti debelog crijeva i multipla skleroza.

Epidemiolog sa Sveučilišta St. George u Londonu David Strachan, objavio je studiju 1989. godine u kojoj predlaže da higijena u razvijenom svijetu može objasniti alergijski rinitis. Naime, dostupnost čiste vode i hrane te seljenje s farmi i zamjena takvog stila života onim urbanim smanjio je naš doticaj s tlom i zaraženom hranom gdje žive bakterije i paraziti poput helminta.

Ta njegova hipoteza nakratko je zanemarena, no zadnjih se godina sve više znanstvenika počinje baviti tom temom i smatraju da je slika ponešto složenija – porast alergija i upalnih bolesti ne može se objasniti samo manjkom mikroba u okolišu, već i manjkom određenih organizama s kojima smo se tijekom evolucije borili i koji su naš imunološki sustav učinili tolerantnijim.

Jedan od tih parazita bili su i bičasti crvi. Mnogi su naši preci (kao i mnogi ljudi danas) bili zaraženi helmintima. Kada je osoba zaražena helmintom koji se ‘smjesti’ u gastrointestinalnom traktu domaćina, imunološki sustav ih napada dok u isto vrijeme pokreće lanac protuupalnih procesa kako bi osigurao da proces ne izmakne kontroli. Ljudi koji su preživjeli helminte prenijele su generacijama koje su uslijedile otpornost na njih. Moderni, razvijeni i sterilni Zapad onemogućio je da se imunoregulatorne funkcije razvijaju normalno, a rezultat su ljudi osjetljivi na alergije i upalne bolesti. “Nije stvar u tome da smo bolesni ili nenormalni, jednostavno se promijenio svijet u kojem živimo”, rekao je hepatolog sa Sveučilišta u Iowi, David Elliott.

Kad su 1999. godine Elliott i Weinstock otkrili da su helminti zaštitili miševe protiv kolitisa (upalna bolest crijeva), vijest se vrlo brzo proširila. Šest godina kasnije, tim je objavio preliminarne rezultate dviju studija na ljudima. Jedna studija obuhvatila je 54 posto pacijenata s ulceroznim kolitisom – 43 posto od njih liječilo se jajima bičastih svinjskih crva, a 17 posto ispitanika dobilo je placebo. U drugoj studiji, 29 pacijenata s Chronovom bolesti primali su jaja bičastih parazita svaka tri tjedna. Nakon 24 tjedna kod 79 posto ispitanika smanjila se aktivnost bolesti, a kod 72 posto bolest je bila u remisiji. Istražitelji i biomedicinske kompanije počeli su proučavati potencijalne koristi terapije helmintima za bolesti poput astme, autizma i psorijaze.

Terapija helmintima još je uvijek u eksperimentalnoj fazi, no neki pacijenti ne žele čekati. 2007. godine poduzetnici koji su se samovoljno zarazili, Garin Aglietti i Jasper Lawrence, osnovali su tvrtku Autoimmune Therapies u SAD-u. Iz svojih su fekalija izolirali i sterilizirali kukaste crve i prodavali su ih po cijeni od 3.000 dolara. Ipak, 2009. godine Administracija za hranu i lijekove (FDA) odlučila je da se ti biološki proizvodi ne mogu prodavati prije nego što budu podvrgnuti kliničkim testiranjima. Aglietti je svoj ‘biznis’ nastavio u Tijuani u Meksiku, a Lawrence se vratio u Englesku.

Financijski analitičar iz New Yorka, Herbert Smith, kupio je kukaste crve iz WormTherapyja i Autoimmune Therapiesa. 1996. godine dijagnosticirana mu je Chronova bolest i kirurški mu je već bio odstranjen dio crijeva kad je naišao na Weinstockov članak. Danas se Smith liječi kukastim crvima i kaže kako je bolest u potpunoj remisiji.

Ipak, ne reagira svatko dobro na ovu terapiju. Novinar Moises Velasquez-Manoff posjetio je Agliettijevu kliniku u Tijuani kako bi dobio dozu od 30 kukastih crva protiv alergija i astme. Svoje iskustvo opisao je u knjizi An Epidemic of Absence. Nakon što se počeo liječiti parazitima pojavili su se proljev i bol u crijevima, a alergije nisu nestajale. Nakon što se godinu i pol liječio parazitima, odlučio ih je lijekovima izbaciti iz sebe. “Smatram da je ideja vrlo dobra, no očito nije upalila na meni”, rekao je Velasquez-Manoff.

Većina istraživača diljem svijeta su protiv samovoljne infekcije te smatraju da se tako pacijenti izlažu riziku da prime pogrešnu dozu ili zaražene parazite.

Danas su mnogi liječnici napustili ideju o kukastim crvima. Umjesto toga, smatraju da su bičasti svinjski crvi bolji jer su evoluirali tako da ‘koloniziraju’ svinje i zbog toga ne mogu svoj proces završiti u ljudima. Pacijenti koji se liječe bičastim crvima moraju se liječiti od samih crva svakih nekoliko tjedana kako ne bi riskirali da infekcija izmakne kontroli i kako ne bi zarazili ljude oko sebe.

Imunolog sa Sveučilišta u New Yorku, P’ng Loke, otkrio je kako terapija bičastim crvima vrlo dobro djeluje na majmune s dijarejom. Trenutno planira taj isti postupak provesti na ljudima s ulceroznim kolitisom.

Gastroenterolog John Croese iz bolnice Prince Charles u Brisbaneu trenutno kukastim crvima liječi 12 pacijenata s celijakijom, tj. intolerancijom glutena. Croese postepeno uvodi gluten u prehranu pacijenata kako bi provjerio hoće li kukasti crvi smanjiti upalni proces bolesti.

U Wisconsinu, Fleming nastavlja svoj rad na pacijentima s multiplom sklerozom. Produžio je terapiju bičastim crvima na svojih 15 pacijenata, a rezultate očekuje do kraja ove godine. Weinstock i Elliot vratili su se testiranju miševa i pokušavaju doznati kako helminti utječu na bolest.

Za to vrijeme tvrtka Coronado Biosciences iz Massachusettsa očekuje rezultate dviju studija do kraja ove godine. Studije su provedene kako bi otkrile koliko jaja bičastih crva utječu na Chronovu bolest. Tvrtka surađuje s njemačkom kompanijom Dr Falk Pharma na istraživanju o utjecaju bičastih svinjskih crva na multiplu sklerozu, a rezultati se očekuju sljedeće godine. U planu su i testiranja utjecaja crva na autizam, psorijazu, ulcerozni kolitis i dijabetes I. tipa.

Nijedno od ovih istraživanja nije dostiglo treću, testnu fazu potrebnu kako bi se lijek odobrio. Čak i ako se istraživanja pokažu uspješnima, bit će potrebno nekoliko godina prije nego što se razviju terapije i lijekovi. Nije riječ samo o tome da se pokaže kako je terapija helmintima učinkovita i sigurna – istraživači moraju pronaći način na koji će upravljati njome. Složene interakcije između molekula u mikroorganizmu i onih u domaćinu mogu pokrenuti željenu reakciju imunološkog sustava i zbog toga bi se helminti mogli svrstati pod ‘živuće probiotike’. U slučaju bičastih crva pacijenti bi gutali njihova jaja, a u slučaju kukastih crva pacijenti bi ličinke uzimali preko kože stavljanjem gaza. “Kad nekome date živog crva to je kao da mu date tvornicu koja proizvodi stvari i puštate ju da sama obavi posao”, smatra Elliott. “Evolucija se pobrinula za to.”

Neki se, pak, protive ovoj metodi. Dekan National School of Tropical Medicine u Houstonu, Peter Hotez smatra da ovi crvi nisu benigni. “Možemo razviti bolje lijekove koji se temelje na biologiji crva, ali bez rizičnih faktora koji podrazumijevaju živuće parazite.” Hotez i Weinstockov tim trenutno identificiraju molekule odgovorne za efekte terapije crvima kako bi ih mogli izdvojiti i sintetizirati – slično kao što su znanstvenici napravili i s penicilinom. Već su došli do nekoliko otkrića s kukastim crvima – primjerice, protein koji sprječava aktivnost bijelih krvnih stanica.

U Wisconsinu, Turk s početka priče čeka rezultate svoje terapije. Povremeno drži govore na skupovima osoba s multiplom sklerozom i hrabri ih svojim iskustvima. Trenutno je na interferonu beta-1a koji sprječava povratak bolesti, no nada se da će terapija helmintima biti uspješna te kaže kako bi je isprobao ako uskoro bude odobrena. Bez svojih lijekova ima dobre i loše dane. “Ljudi koji me gledaju ne vide ništa čudno na meni, no to je samo zato što to dobro skrivam.”

Zašto riječ 'mama' ima univerzalno značenje u gotovo svim jezicima?

Sviđalo se to nama ili ne, upotreba riječi “mama” u različitim kulturama ne proizilazi iz nekakvog urođenog uvažavanja majke.

Svaki jezik ima riječ za vodu. Na jeziku svahili se voda kaže maji, na danskom vand, na japanskom mizu. Iako sve ove riječi opisuju za život najpotrebniju supstancu na Zemlji, one lingvistički nemaju ništa zajedničko. Ali i zašto bi, kada su nastale na tri različita kontinenta na kojima žive ljudi sa nevjerovatno različitom tradicijom i historijom, prenosi Slobodna Evropa.

Međutim, postoji riječ, i to samo jedna, koja znači isto na gotovo svakom jeziku koji poznaje ljudska rasa. Ta riječ je naravno “mama”.

“Mama” je univerzalna riječ koja opisuje ženu koja nam je pružila nesebičnu ljubav u najugroženijem periodu našeg života. Gotovo svaki jezik ima prepoznatljiv oblik te riječi. Istina je da se formalna riječ “majka” razlikuje u mnogim jezicima, međutim ona intimna “mama” je na svakom jeziku ista.

Ali “mama” ne proističe iz ljubavi već nastaje iz dva razloga, zbog "lijenih" bebinih usta i majčinih dojki.

Najveću studiju riječi “mama i tata” kao univerzalnih pojmova je sproveo ruski lingvista Roman Jakobson. On je objasnio da su otvoreni vokali najjednostavnija vokalizacija koju čovjek može da proizvede. Djeca mogu proizvesti taj zvuk (plač) od dana rođenja. I proizvode ga. Stalno.

Kada bebe počnu da eksperimentišu i proizvode ostale zvukove, one testiraju neke od najjednostavnijih konsonanata. Obično počinju sa zvukovima koji se proizvode zatvorenih usta ili sa “labijalnim zvukovima” kao što su m, p ili b. Bebe ulažu svu svoju energiju kako bi proizvele taj za njih novi konsonant “MMMM”, da bi se zatim opustile uz otvoreni vokal, obično “Ah” koji je najjednostavniji. Kada to iskombinujete dobijete riječ “mama”, “t/papa”, “baba” itd.

Zašto onda bebe gravitiraju ka suglasniku m, a ne ka t, p ili b? Zbog dojki, naravno. Suglasnik m je najjednostavniji za bebina usta koja su obmotana toplom i ukusnom dojkom. Čak i odrasli asociraju mmmm sa nečim ukusnim i prijatnim pa tako i bebe.

Jakobsonova studija ukazuje na to da bebe nemaju pojma o tome da ste upravo vi “mama”. Mama ne znači “Volim te, draga anđeoska ženo koja si se zbog mene odrekla sna, karijere i čvrste guze” već znači “hrana”.

Znači, kad beba zove svog oca “mama” i unervozi se kada otac ne postane mama, ona zapravo ne traži mamu. Ona prepoznaje da dlakave ravne grudi koja pokušavaju da pjevaju pjesmicu da bi je smirili nisu glavni izvor hrane. Primarni izvor hrane ili prikladna zamjena sa gumenom cuclom mora smjesta biti donesena.

Jakobsonova studija prethodi feminističkom pokretu i ne bavi se mnogo ulogom muškarca kao primarnog negovatelja. Pretpostavljamo da se isti govorni obrazac razvija pod uticajem roditelja, kada beba nauči da će joj i riječ “tata” donijeti hranu, čak i ako u to nisu uključene dojke.

Roditelji podstiču bebin govor i pomažu njegov razvoj. Vrlo brzo “mama” i “tata” počinju predstavljati stvarne ljude u dječijim životima, bez obzira koliko se ti životi razlikovali.

Dakle, bez obzira na to da li se dijete budi noću tražeći vand, mizu ili maji, mama će vjerovatno biti ta od koje traže da im je donese.

SAD: Udarila policajca da bi otišla u zatvor i ostavila pušenje

Jedna žena iz Kalifornije ošamarila je policajca okruga Sakramento kako bi otišla u zatvor, a iza svega krio se plan da iza rešetaka ostavi pušenje

Jedna žena iz Kalifornije ošamarilaje policajca okruga Sakramento kako bi otišla u zatvor, a iza svega krio se plan da iza rešetaka ostavi pušenje.

Žena po imenu Eta Me Lopez će uzatvoru biti 63 dana, a u kaznu su uračunata i tri dana koja jeprovela u pritvoru, prenosi "Hafington post".

Zamenik šerifa Met Kempoj izjavioje za list "Sakramento" da ga je žena udarila, a onda murekla da je to uradila kako bi privukla njegovu pažnju i otišla uzatvor, jer tamo nije dozvoljeno pušenje.

Ona je sve vreme čekala izpredzatvorske zgrade kako bi videla kako odatle izlazi uniformisano licekoje bi mogla da udari i kako bi bila sigurna da je ošamarila upravopolicajca.

Uhapšen na aerodromu zbog bomba sendviča

Jedan Amerikanac dok je čekao avion kupio je sendvič, zbog mnoštva sastojaka nazvan “bomba”, što je, kad ga je pomenuo kontrolorima, dovelo do privođenja od strane policije

NjUJORK - Da na aerodromu treba strogo paziti na rečnik, dokaz je incident koji se dogodio Amerikancu Džejsonu Kruzu.

Dok je čekao na aerodromu u Njujorku da se ukrca u avion za Los Anđeles, Kruz je kupio veliki sendvič koji je nameravao da pojede tokom leta. Upravo mu je ta užina, nazvana "bomba" zbog velikog broja sastojaka u njoj, zagorčala život.

Naime, kada je Kruz, u trenutku prolaska kroz bezbednosnu kontrolu, kolegi rekao kako jedva čeka da sa svojom "bombom" uđe u avion, aerodromska policija ga je odmah privela.

Dva prijatelja su odvedena u salu za ispitivanje gde su ih temeljno pretresli. Nakon višečasovnog objašnjavanja da su govorili o sendviču, pušteni su na slobodu, ali prekasno. Njihov avion je poleteo bez njih.

Vreme koje su proveli čekajući sledeći let za Los Anđeles iskoristili su da smažu svoju "bombu

Japan: Najstariji čovek napunio 116 godina

Najstariji čovek na svedu danas je napunio 116 godina, dok lokalne zdravstvene vlasti u Japanu započinju studiju kako bi utvrdili zašto on i mnogi oko njega žive toliko dugo

TOKIO - Najstariji čovek na svedu danas je napunio 116 godina, dok lokalne zdravstvene vlasti u Japanu započinju studiju kako bi utvrdili zašto on i mnogi oko njega žive toliko dugo.

Điroemon Kimura, rođen 1897. godine proslaviće svoju izuzetno dugu životnu dob, koja se protezala kroz tri veka, u krugu porodice i prijatelja, a posetio ga je i gradonačelik u njegovoj kući u gradu Kjotango na zapadu zemlje.

Kimura je jedan od 95 ljudi od 100 godina i starijih, koji žive u tom gradu sa 60.000 stanovnika.

Najstariji stanovnik planete ne puši i praktikuje da jede samo dok se 80 odsto ne zasiti, rekao je jedan lokalni zvaničnik AFP-u. On pije samo "skromne" količine alkohola.

Kimurin životni moto je "jesti lako i živeti dugo", rekao je zvaničnik.

Vlasti Kjotangoa sada hoće da otkriju tajnu dugovečnosti njegovih ljudi pa su preduzeli ceo istraživački projekat.

"Želimo da proučimo navike jela ne samo gospodina Kimure nego takođe i oko 50 drugih stogodišnjaka u gradu", rekao je zvaničnik. Interesuje ih šta oni jedu i koliko puno. Posebnu pažnju posvetiće u istraživanju koliko puno konzumiraju so.

Grad Kjotango, blizu Kjotoa, je smešten između Japanskog mora i planinskog venca. Prirodno je podaren dobrom morskom hranom i seoskim proizvodima, rekao je zvaničnik.

"Mi smo takođe zainteresovani da saznamo koju vrstu lokalne hrane vole da jedu i da li to pomaže da žive toliko dugo", rekao je on.

Grad planira na sačini knjigu recepata baziranih na studiji i objavi je na skupu o dugovečnosti koji će se održati novembra meseca, rekao je gradski zvaničnik.

On je rekao da vlasti žele da gradski stanovnici saznaju tajnu koja omogućava dugovečan život, ali takođe i da privuku turiste u ovaj grad stogodišnjaka.

Za pramen carske kose 13.720 evra

Pramen kose bivšeg austrijskog cara prodat je sinoć na aukciji za 13.720 evra, cenu 20 puta veću od procenjene

BEČ - Pramen kose bivšeg austrijskog cara prodat je sinoć na aukciji za 13.720 evra, cenu 20 puta veću od procenjene, prenosi AP.

Pramen srebrnkaste kose pripadao je Francu Jozefu Prvom koji je vladao Austrijom od 1848. do 1916.

Najskuplji predmet na sinoćnjoj aukciji bila je slika carice Elizabete koju je naslikao Franks Ksavijer Vinterhalter i koja je prodata za 70.000 evra.

Francuska: Pronašao ćerku posle 32 godine preko Fejsa

Rajmon Remi, stanovnik departmana Vokliz na jugu Francuske, pronašao je, zahvaljujući društvenoj veb mreži Fejsbuk, ćerku koju nije video 32 godine

Rajmon Remi, stanovnik departmana Vokliz na jugu Francuske, pronašao je, zahvaljujući društvenoj veb mreži Fejsbuk, ćerku koju nije video 32 godine, preneli su u ponedeljak francuski mediji.

Susret prepun emocija desio se tokom vikenda u francuskom gradu Nansiju gde njegova ćerka Sandra živi već osam godina sa svojim partnerom i ćerkom.

Nakon godina uzaludnog traganja po opštinama i socijalnim centrima koji nisu hteli da mu daju informacije, Remi je uspeo da uđe u trag svojoj ćerki uz pomoć supruge Suzane koja mu je na Fejsbuku pokazala fotografiju ćerke gde se odmah videlo da mu je slična po izgledu.

Četiri čuvarke zatvora trudne sa istim zatvorenikom

U zatvoru u Baltimoru četiri čuvarke ostale su trudne sa istim zatvorenikom, izvesnim Trejvonom. Dve su čak istetovirale njegovo ime na vratu i ručnom zglobu

BALTIMOR - Zatvor u Baltimoru, u američkoj državi Merilend, postao je prava gangsterska jazbina u kojoj su se godinama nesputano obavljale kriminalne radnje, poput trgovine drogom i pranja novca.

Dokaz o sunovratu kazneno-popravne ustanove je i činjenica da su četiri čuvarke ostale trudne sa istim zatvorenikom.

Prema pisanju Vašington posta, zatvor u Baltimoru je izmakao svakoj kontroli. U njemu su vedrili i oblačili članove bande pod nazivom "Blek gerila" koja je razvila trgovinu drogom i veoma unosnu operaciju pranja novca. Ovo paralelno tržište uspostavljeno je uz pomoć 13 korumpiranih čuvara, mahom žena, koje se sada nalaze u grupi od dvadesetak optuženih.

Potplaćeni čuvari su članovima bande donosili razne zabranjene predmete, kao što su mobilni telefoni i lekovi.

Možda najšokantnija činjenica je da su četiri čuvarke ostale trudne sa istim zatvorenikom, izvesnim Trejvonom. Dve su čak istetovirale njegovo ime na vratu i ručnom zglobu.

Banda "Blek gerila" je osnovana u Kaliforniji tokom 1960-ih godina. Danas ima svoje "filijale" na čitavoj teritoriji SAD, posebno u velikim gradovima.

Prema podacima američkog ministarstva pravde, kriminalna organizacija je počela da deluje u Baltimoru krajem prošlog veka, baveći se uglavnom trgovinom narkoticima.

Situacija u baltimorskom zatvoru trajala je od 2006.

Progutala dijamant vredan 5.000 dolara

Osamdesetogodišnja Mirijam Taker popila je čašu sampanjca u kojem je bio jednokaratni dijamant vredan 5.000 dolara

TAMPA - Ideja humanitarne večere Zzenskog kluba Tampe bila je jednostavna - za 20 dolara mogli ste da kupite cašu šampanjca i šansu da osvojite jednokaratni dijamant vredan 5.000 dolara.

Organizatori večere postavili su cirkončiće, vredne 10 dolara, u 399 čaša sa šampanjcem, a dijamant u poslednju, 400. čašu.

Problem?

Osamdesetogodišnja Mirijam Taker slučajno ga je progutala!

Taker je lokalnim medijima rekla da nije želela da gura prste u čašu pa je popila malo šampanjca. Smejući se sa drugim ženama koje su sedele za stolom, shvatila je da je pogutala dijamant.

Postoji li smrt? Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo

Religijske tradicije i filozofske rasprave već tisućljećima pokušavaju objasniti što se događa nakon smrti, smrti koja se definira kao prestanak svih bioloških funkcija živog organizma. No, svi se slažu oko jednog – da će svatko od nas jednom umrijeti. Nova znanstvena teorija i tu činjenicu dovodi u pitanje.

Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo, a dr. Robert Lanza, glavni znanstvenik te direktor tvrtke “Advanced Cell Technology” (ACT) i docent na Institutu za regenerativnu medicinu na Medicinskoj školi  Sveučilišta Wake Forest,  na svojoj web stranici objašnjava zašto je to tako.

Jedno od načela kvantne fizike jest da se određeni događaji ne mogu previdjeti sa sto postotnom sigurnošću. Naprotiv, postoji niz mogućih događaja od kojih svaki ima različitu vjerojatnost pojavljivanja. Prema takozvanoj interpretaciji brojnih svjetova (“many-worlds” interpretation) svaki od ovih događaja zapravo predstavlja po jedan svemir, odnosno svijet. Takvo gledište podupire i nova znanstvena teorija biocentrizma, koju uvodi sam Lanza, a prema kojoj postoji beskonačan broj paralelnih svjetova. Sve što se ikad moglo dogoditi odvija se u nekom od tih svjetova. Primjerice, ako smo pri biranju fakulteta imali četiri moguća izbora, iako mislimo da smo odabrali samo jedan, sva su se četiri scenarija zapravo odvijala, ali svaki u jednom od paralelnih svjetova.

Svi ti svjetovi postoje istodobno, bez obzira što se događa u njima, no smrt ne postoji ni u jednom od tih scenarija.  Lanza zaključuje da, iako su naša tijela osuđena na samo-uništenje, onaj subjektivni osjećaj življenja “Tko sam ja?” tek je energija od 20 vati koja izvire iz mozga. S obzirom na to da je jedan od najsigurnijih znanstvenih zakona da se energija nikad ne gubi, ne može se uništiti ni stvoriti, znači da ni energija osjećaja življenja ne odlazi sa smrću. Pitanje je prelazi li iz jednog oblika u drugi?

Lanza, jedan od vodećih svjetskih znanstvenika, navodi rezultate poznatog eksperimenta s dvostrukim prorezom. Znanstvenici promatraju česticu koja prolazi kroz dva proreza u barijeri i tada čestica mora “odabrati” hoće li proći kroz jedan ili kroz drugi prorez. Međutim kad znanstvenici ne promatraju česticu, one se ponašaju poput vala i mogu istovremeno proći kroz oba proreza. Dakle, čestica mijenja svoje ponašanje ovisno o tome da li je netko promatra? Budući da je to nemoguće, odgovor je jasan: stvarnost ovisi o našoj percepciji, ona nije objektivna.

U novijem istraživanju objavljenom u časopisu Science dokazano je kako znanstvenici mogu retroaktivno promijeniti nešto što se dogodilo u prošlosti. Korištena je drugačija verzija prethodno opisanog eksperimenta, s tim da su eksperimentatori odlučivali hoće li upaliti ili ugasiti sklopku koja otvara jedan prorez (a time su i odlučivali hoće li se čestica ponašati kao val ili kao čestica), ali tek nakon što je čestica prošla barijeru. Pokazalo se da je ono što je eksperimentator odlučio u tom trenutku utjecalo na to kako se čestica ponašala u prošlosti, kao da je čestica “pročitala misli” eksperimentatora.

Ovo je dokaz kako vrijeme nije linearno kao što mislimo. “Sve što trenutno vidimo i doživljavamo zapravo je vrtlog informacija proizvedenih u našem mozgu, a vrijeme i prostor samo su sredstva pomoću kojih ujedinjujemo sve te informacije unutar istog okvira”, ističe Lanza. Znači da zapravo živimo u bezvremenskom i besprostornom svijetu, a u takvom svijetu smrt ne postoji. Čak je i Albert Einstein priznao kako je njegov stari prijatelj “otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… shvaćaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zapravo samo jedna tvrdoglavo uporna iluzija”.

Besmrtnost ne znači stalno postojanje u svijetu bez kraja, već ona živi izvan vremena.

Zeleni meteorit pronađen u Maroku mogao bi biti s Merkura

Zeleni kamen pronađen u Maroku prošle godine mogao bi biti prvi poznati posjetitelj s planeta najbližeg Suncu, smatra znanstvenik za meteorite Anthony Irving koji je ovu vijest objavio na 44. konferenciji Lunar and Planetary Science u Texasu. Provedena studija ukazuje na to da je kamen pod nazivomNWA 7325 došao s Merkura.

NWA 7325 je zapravo skupina od 35 meteorita otkrivenih 2012. godine u Maroku, a Irving i njegov tim procijenili su da su stari oko 4,56 milijardi godina.

“Ovo bi mogao biti primjerak s Merkura ili s nekog tijela manjeg od Merkura koji mu je sličan”, rekao je Irving. “Veliki udar mogao je izbaciti NWA 7325 s Merkura na Zemlju”, dodao je.

Irving je profesor na Sveučilištu Washington i proučava meteorite već dugi niz godina. “NWA 7325 je potpuno drugačiji od svega što smo dosad pronašli na Zemlji”, rekao je za SPACE.com.

Meteoriti s Marsa prožeti su atmosferom s Marsa što ih čini jednostavnim za razlikovati od ostalih meteorita. Kamenje s Veste – jednog od najvećih asteroida u našem Sunčevom sustavu, također se kemijski razlikuje od ostalih, no NWA 7325 ne sliči nijednom kamenu iz svemira poznatom znanstvenicima.

Irving smatra da je meteorit bio stvoren i na kraju izbačen s planeta ili drugog tijela koje je na površini imalo magmu. Dokazi potvrđuju da je ovaj kamen zapravo bio ‘otpad’ na vrhu magme.

NWA 7325 ima nizak magnetski intenzitet, niži od bilo kojeg drugog kamena dosad pronađenog. Riječ je zapravo o magnetizmu koji se prenio s magnetskog polja svemirskog tijela u kamen. Podaci koje je poslala NASA-ina svemirska letjelica Messenger, koja trenutno orbitira oko Merkura, pokazala je kako slab magnetizam Merkura uvelike sliči onome pronađenom u NWA 7325.

Messenger je Irvingu dao još neke podatke koji bi mogli potvrditi njegovu hipotezu. Znanstvenici koji proučavaju Merkurov geološki i kemijski sastav smatraju da je na površini planeta vrlo malo željeza. Ovaj je meteorit također siromašan željezom što znanstvenicima ukazuje da je došao ili s Merkura ili s nekog tijela sličnom njemu.

Misija Messengera nedavno je završila, no tim je podnio zahtjev za produžavanjem misije na sljedeće dvije godine. Ako se misija produži do 2015. godine, dobiveni podaci mogli bi potvrditi Irvingovu hipotezu o podrijetlu meteorita, iako su meteoriti koji su došli s Merkura puno rjeđi od onih s Marsa.

Otkrivene željezne kuglice u stanicama ptica. Jesu li one ključ njihove uspješne navigacije?

Svake godine milijuni ptica selica poduzimaju impresivna putovanja preko kontinenata i oceana vođeni zemljinim magnetskim poljem. Način na koji ptice detektiraju ta polja zagonetka je koja znanstvenike muči već desetljećima.

Suradnja između laboratorija Keays na Institutu za molekularnu patologiju (IMP) u Beču i Centra za mikroskopiju, karakterizaciju i analizu (CMCA) sa zapadnoaustralskog Sveučilišta dovela je do otkrića koje bi moglo pospješiti rješavanje te zagonetke. Rad koji je objavljen na mrežnom izdanju časopisaCurrent Biology izvještava nas o otkriću željeznih kuglica u osjetilnim neuronima ptica. Ove živčane stanice nalaze se u uhu i pomoću njih se otkriva zvuk i gravitacija. Svaka stanica sadrži željeznu kuglicu i to na istom mjestu u svakoj stanici.

“Ovo je uzbudljivo otkriće. Pronašli smo ove kuglice kod svih vrsta ptica, bilo da se radi o golubu ili noju, ali nismo ih pronašli kod čovjeka”, izjavio je Mattias Lauwers, istraživač s IMP-a koji ih je otkrio.

Istraživač sa CMCA, dr Jeremy Shaw, koji proučava prisustvo željeza kod svih vrsta organizama – od školjaka do čovjeka, kaže da je ovo zapanjujuće otkriće. “Unatoč desetljećima istraživanja te željezne kuglice čije je postojanje tako očigledno do sada ipak nisu bile zamijećene. Priroda nas uvijek iznova iznenađuje, ovaj put različitim varijacijama korištenja željeza kod životinja”, rekao je dr Shaw.

Dr Shaw i njegov kolega s CMCA, profesor Martin Saunders, obojica stručnjaci analitičke elektronske mikroskopije, pomogli su pri analizi i opisu ovih novih željeznih struktura. Otkriće je nastavak prethodnih istraživanja IMP i CMCA kojima se dokazalo da su željezom bogate stanice nađene u kljunu golubova, a za koje se ranije mislilo da su magnetni senzori – zapravo samo krvne stanice.

“Stanice koje sadrže željezne kuglice daleko su bolji kandidat za magnetne senzore jer su to definitivno živčane stanice, ali pred nama je još dugi put do potpunog razumijevanja načina na koji ptice detektiraju magnetno polje”, izjavio je IMP-ov istraživač i voditelj projekta dr David Keays. “Zapravo još uvijek ne znamo kako funkcioniraju ove željezne kuglice. Vrijeme će pokazati možemo li uopće detektirati magnetne receptore ili su oni možda ipak neuhvatljivi.”

Sunce: istine, pseudo-istine i laži

U posljednje vrijeme često nailazimo na zbunjujuće informacije o utjecaju sunca na čovjeka. Podaci o njegovoj štetnosti i oni o dobrobitima za zdravlje stalno se izmjenjuju pa na kraju više nismo sigurno što da zapravo mislimo i kako da ispravno postupamo.

Živimo u društvu koje je stalno bombardirano strahovima najrazličitijih vrsta. To što je i sunce postalo jedan od izvora straha stoga nas uopće ne treba iznenađivati.

Ne zvuče li pomalo čudno preporuke da se mi, bića koja prirodno žive na površini ove naše planete trebamo štititi od sunca i izbjegavati ga koliko god je to moguće?

To bi bilo prirodno da smo mi noćna bića koja žive pod zemljom ili u pećinama i samo noću izlaze kako bi obavljali sve svoje aktivnosti. Ali mi po prirodi nismo noćna bića. Mi noću spavamo, a aktivni smo po danu . Je li priroda u nečem pogriješila i grubo se našalila sa nama ili smo se sami doveli u ovu zbunjujuću situaciju?

Postoji razlog zašto smo aktivni danju, a ne noću, a naša fiziologija to i dokazuje:

1. Naša pinealna žlijezda noću proizvodi melatonin, a danju serotonin
2. Odlično vidimo danju, ali naš noćni vid je izuzetno loš
3. Vitamin D koji je po svojim obilježjima u stvari hormon, proizvodi se samo danju, pod utjecajem sunčevog svjetla
4. Programirani smo tako da nam izuzetno prija sunčeva svjetlost i naše raspoloženje pri toplom, sunčanom danu čudesno se mijenja nabolje

Usprkos svemu ovom stalno čujemo savjete da se držimo podalje od sunca, pokrijemo se ili da se mažemo zaštitnim kremama. Jesu li naši mozgovi isprani neprestanim ponavljanjem o potrebi mazanja zaštitnim kremama? Ne čujemo li stalno, iz svih mogućih izvora podatak da ćemo dobiti rak kožeako ne koristimo zaštitu od sunca?

Tu su i najnovije informacije o tome kako je zbog smanjenja ozonskog omotača sunčevo zračenje štetnije nego ikada prije, a izlaganje suncu uzrokuje još više slučajeva raka kože.

Koje od ovih informacija su istinite, koje su proizvod pseudonauke, a koje su jednostavno – lažne?

Istina: U SAD je zaista zabilježen povećan broj slučajeva raka kože prema izvještajima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Pitanje: Zbog čega je došlo do toga unatoč tome što većina ljudi koristi zaštitna sredstva?

Pseudo-istina: Iako većina zaštitnih krema navodno pruža zaštitu protiv UVB zračenja, one zapravo pružaju malu i nikakvu zaštitu protiv UVA zračenja. Proizvodi koji štite od UVA zračenja morali bi sadržavati cink-oksid, titanijum-dioksid i mexoryl.

Zbunjuju vas ove dvije vrste zračenja? Evo mali podsjetnik:

UVA zračenje
-prodire kroz prozorsko staklo
-prisutno je neovisno o vremenskim prilikama i nadmorskoj visini
-prisutno je uvijek
-prodire duboko u sve slojeve kože
-ima ga 20 puta više nego UVB zračenja

UVB zračenje
-ne prolazi kroz prozorsko staklo
-uzrokuje tamnjenje i crvenilo kože
-odgovorno je za normalnu produkciju D vitamina
-intenzitet zračenja mijenja se s obzirom na vremenske prilike i doba dana
-samo 0.5% sunčevog zračenja su UVB zrake

Bezočne laži: Umjesto postavljanja pitanja zašto je rak kože u porastu, skreće se pažnja na zaštitne kreme ili još gore…zar bi se svi zajedno trebali klonuti boravka na suncu? Je li sunce zaista tako opasno ili su u pitanju drugi razlozi koje smo jednostavno previdjeli.

Odgovor, iznenađujuće, dolazi upravo od strane FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) i (vjerovali ili ne) od Američke fondacije za rak kože.
Jednom riječju, radi se o – fotosenzitivnosti.

Izvješće koje dolazi od FDA glasi:
“FDA objavljuje sljedeći popis supstanci koje uzrokuju fotosenzitivnost ili sadrže foto-reaktivne agense i u kombinaciji sa izlaganjem suncu mogu izazvati rak kože:

-lijekovi
-prehrambeni aditivi
-dezodoransi
-antibakterijski sapuni
-naftni proizvodi (uključujući vazelin)
-antihistaminici
-preparati protiv prehlada i alergija
-nesteroidni protuupalni lijekovi u koji spadaju aspirin, ibuprofen,naproksen natrij , celekoksib (celebrex), diklofenak (voltaren), etodolak
-kreme za sunčanje koje sadržavaju ulje od bergamota, sandalovo ulje, benzofenon, PABA, derivate cimeta, salicilat, antranilat, PSBA, meksenon i oksibenzon

Možemo li, nakon ovog sa sigurnošću tvrditi da je sunce jedini uzrok raka kože?

Nije li zanimljiva činjenica da ni na jednom od ovih proizvoda ne možemo naći upozorenja, posebno na kremama za zaštitu od sunca?

To, međutim, nije sve. U istom izvješću FDA navodi da učestalo izlaganje ovim kemikalijama dovodi do:

-preranog starenja kože
-pojačanih alergijskih reakcija
-katarakte
-oštećenja krvnih žila
- slabljenja imunološkog sustava
-raka kože

Ne morate biti znanstvenik da iz ovog izvedete logične zaključke. Kod onih koji imaju pojačanu fotosenzibilnost kože vjerojatnije je da će se razviti rak nego kod ljudi koji imaju normalnu osjetljivost.

U časopisu Science Daily objavljeno je da lijekovi mogu povećati osjetljivost na sunčevu svjetlost: “Iako ovi lijekovi izravno ne povećavaju rizik od raka kože, teške opekline od sunca, posebno u djece, povezane su s povećanom učestalošću raka kože kasnije u životu”

Ako još jednom bacimo pogled na listu vidjet ćemo da se ovdje radi o nečem mnogo ozbiljnijem od samih lijekova. Zaprepašćujuće je da nam kao rješenje problema savjetuju upotrebu krema za sunčanje koje se također nalaze na ovom popisu!

Zbog čega na preparatima za sunčanje nema upozorenja da mogu prouzročiti fotosenzitivnost i rak kože?

Zvuči pomalo kontraproduktivno, zar ne?

Bezočna laž: Izglednije je da će oni koji provode više vremena na suncu dobiti rak kože. Potrebno je zaštiti se i što više izbjegavati boravak na suncu.

Pogledajmo isječak iz najnovijeg izvješća iz Velike Britanije pod naslovom “pljačka na račun sunčeve svjetlosti” (Sunlight Robbery):

“…postoje ozbiljne sumnje u način na koji izlaganje sunčevoj svjetlosti uzrokuje melanom. Odrasli koji rade vani i djeca koja provode vrijeme vani i redovito se izlažu suncu, u manjoj su opasnosti da se kod njih razvije melanom nego kod onih koji rade i igraju se u zatvorenim prostorima. Ljudi koji se neredovito izlažu suncu i oni koji su u nekom razdoblju zadobili opekline od sunca imaju veći rizik od razvoja melanoma, posebno ako spadaju u skupinu onih s osjetljivom kožom. Povremeno izlaganje suncu nosi najveći rizik, dok redovito izlaganje suncu štiti kožu on nastanka melanoma, vjerojatno zbog toga što se izlaganjem suncu povećava količina vitamina D koji općenito štiti od raka.”

Kreme za sunčanje zaista pružaju zaštitu od UVB zraka, ali problem je u tome što baš UVB zrake omogućuju našem tijelu da stvara vitamin D, a on je taj koji pruža zaštitu od raka.

Dakle, što nam je činiti?

Koristimo prirodne alternative proizvodima navedenim na FDA listi. I u prirodi postoje tvari koje također uzrokuju fotosenzitivnost, ali ovdje je problem u kemikalijama kojima su zasićeni gotovo svi proizvodi koje koristimo na dnevnoj bazi.

Ako je u interesu FDA i drugih grupacija poput Američke fondacije za rak kože , zaštititi javnost, zbog čega ne povedu računa o kemijskim sastojcima koji dokazano uzrokuju fotosenzitivnost, a koji se nalaze u proizvodima koje svakodnevno koristimo?

Zbog čega se više interesa ne pridaje alternativnim rješenjima kojima bi se spriječile fotosenzibilne reakcije koje uzrokuju lijekovi, a da ne spominjemo ostale nuspojave?

Umjesto toga, predstavnici znanstvenog mainstreama uporno zastupaju svoju ideologiju koja se protivi alternativnim tretmanima.

Zagonetno, zar ne?